Sinj

Današnja sinjska utvrda sagrađena je na mjestu prapovijesne gradine i bizantske utvrde iz 6. stoljeća. Prvi se put spominje u darovnici iz 1341. kao castrum Fsini ili Frini, a potom 1341. kao castrum regale Zyn, kada ga ugarsko-hrvatski kralj Ludovik I. daruje Ivanu Nelipiću te postaje stalnim sjedištem te hrvatske velikaške porodice. Kao Katarinin miraz dolazi nakratko u vlasništvo Ivana (Anža) Frankopana 1435. godine, a potom braće Talovac do 1453., kojima je kralj Žigmund dodijelio naslov cetinskih knezova. Potom je Sinj u rukama Celjskih grofova (1453–1456), bana Pavla Špirančića od 1459. te kralja Matije Korvina od 1466. Od polovice 15. stoljeća Osmanlije pokušavaju osvojiti Sinj, u čemu konačno i uspijevaju 1516. godine. Oslobođenjem grada 1686. stanovništvo postupno napušta tvrđavu i nastanjuje Podvaroš, naselje tik ispod zidina Staroga grada. Od kraja 20. stoljeća na utvrdi traju arheološka istraživanja i konzervatorski radovi. Sinjski plemićki grad sagrađen je na vrhu strmog kamenog brda koje se uzdiže neposredno iznad današnjega grada. Njegovi ostaci šire se od vrha prema podnožju u obliku nepravilna pravokutnika. Ulaz u grad nalazio se na zapadnoj strani, a bio je branjen palisadama. Najbolje su sačuvani vanjski bedemi, dok je unutrašnja utvrda poligonalnog tlocrta sačuvana tek u tragovima. Čitavim kompleksom sinjskog plemićkog grada dominira obnovljena gradska kapela, podignuta u 19. stoljeću.