Košljun

Košljun je otočić u zatvorenoj Puntarskoj dragi, ispred Punta na otoku Krku. Na njemu je u kasnoj antici bila mala utvrda prema kojoj je i dobio ime. Zbog svojega izdvojenog položaja Košljun je rano privukao redovničke zajednice. Najprije su to bili bazilijanci, zatim eremiti i potom benediktinci, koji se prvi put spominju 1186. godine. Od 1447., na osnovi frankopanske darovnice, samostanom i otočićem upravljaju franjevci. Franjevačka crkva Navještenja Marijina, izgrađena 1523. godine, jednobrodna je, s križno nadsvođenim korom i otvorenim krovištem iznad broda. Na glavnom oltaru nalazi se poliptih Girolama da Santacroce iz 1535., koji je na središnjoj slici prikazao motiv Uznesenja Bogorodice, s lijeve strane sv. Ivana Krstitelja i sv. Katarinu, a s desne sv. Jeronima i sv. Klaru. Nad tim je slikama Navještenje, a ispod su minijaturne slike na drvu s prizorima iz Marijina života. Prevladava mišljenje da su u likovima sv. Ivana Krstitelja i sv. Katarine prikazani donatori gradnje crkve i franjevački dobročinitelji Ivan VII. Frankopan i njegova kći Marija Katarina, koji su i sahranjeni na Košljunu. Katarinini su posmrtni ostaci prebačeni iz Venecije 1529., devet godina nakon njezine smrti, a kako je Ivan VII. umro u bijegu, tajno je sahranjen pa mu ni grob još nije sa sigurnošću potvrđen. Iznad glavnog oltara velika je kompozicija Posljednjeg suda (Raj, čistilište i pakao) Francesca Ughetta, iz 1654., s ukupno 123 naslikana lika. U samostanu se nalaze vrijedna knjižnica i arhiv te arheološka, prirodoslovna, sakralna i etnografska zbirka.