Medvedgrad

Žena slavonskoga hercega i hrvatskoga bana Ivaniša Korvina, nezakonitoga sina hrvatsko-ugarskoga kralja Matije Korvina bila je Beatrice Frankopan. Ona je nakon Ivanišove smrti (1504) naslijedila Medvedgrad, Krapinu, Lobor, Varaždin, Rakovec, Grebengrad, Oštrcgrad, Veliki Kalnik, Kostel kod Pregrade i brojne druge posjede te je slovila za jednu od najbogatijih žena svog vremena. Beatricino nasljedstvo je najvjerojatnije bilo i razlog udaje za kraljevog nećaka, Jurja Brandenburškog od Hohenzollerna, koji je ženinu ostavštinu veoma brzo nakon njezine smrti 1510. u potpunosti rasprodao. Medvedgrad se smjestio iznad Zagreba, na obroncima Medvednice. Drži se da ga je između 1242. i 1252., kada se prvi put spominje, sagradio zagrebački biskup Filip. Potom je prešao u kraljevski posjed, a kasnije su njime vladali, među ostalim, Babonići, Albeni, Celjski, Ivaniš Korvin, Juraj Brandenburški, kraljica Marija, Franjo Batthyány, Ivan Karlović, Zrinski i Gregorijanec. Grad, opasan dvostrukim zidinama i opkopima, longitudinalna tlocrta, prilagođen je terenu; ima dvije branič-kule, dva palasa i romaničko-gotičku kapelu sv. Filipa i Jakova. Teško je oštećen u potresu 1590., a od 1602. napušten. Nakon Urote zrinsko‑frankopanske 1671. Medvedgrad je u ruševnu stanju prisvojila Kraljevska komora. Posljednji vlasnici Medvedgrada bili su baruni Kulmer do 1945. Medvedgrad se od 1993. sustavno obnavlja; na južnoj je strani podignut memorijalni spomenik Oltar hrvatske domovime, djelo kipara Kuzme Kovačića.