Grobnik

Grobnik je utvrđeni grad na vrhu brijega iznad Grobničkog polja i kanjona Rječine. Zahvaljujući povoljnom položaju naseljenost Grobnika može se pratiti kroz sva povijesna razdoblja. U 13. stoljeću, zajedno s drugim gradovima Vinodola, postaje vlasništvo Frankopana. Legenda kaže da se na Grobničkom polju 1242. odigrala slavna bitka s Tatarima, u kojoj je pobijedila hrvatska vojska. Tome su, pričaju, uvelike pridonijeli “dondolaši”, lokalno stanovništvo odjeveno u kožuhe, sa životinjskim maskama na glavi i velikim zvonima (dondolama) na leđima, koji su bukom i svojim strašnim izgledom tako prestrašili Tatare da su se dali u bijeg, a tradicija dondolaša i dondolanja sačuvala se do danas, istina samo u pokladno vrijeme. Povijesni dokumenti prvi spomen Grobnika bilježe u Vinodolskom zakonu 1288. godine, gdje kao predstavnici grada sudjeluju plovan Kirin, satnik Slavan i Damjan Kinović, Paval i Slavina Vukodružići. Kod diobe frankopanskih imanja pripao je Stjepanu II. (III.), u čije ime gradom upravljaju potknežini. Kralj Matija Korvin 1481. u Zagrebu izdaje Stjepanu II. i njegovu sinu Bernardinu potvrdu svih imanja, među kojima se izričito spominje Grobnik. Unutar gradskih zidina uklopljen je feudalni kaštel kao utvrđeni sklop, odijeljen zidom, kulama i polukulama od samog naselja. U dvorištu usred kaštela nalazi se bunarsko grlo s uklesanim grbovima Frankopana i krbavskih knezova Kurjakovića koji su u posjed Grobnika došli zahvaljujući mirazu koji je dobila Bernardinova kći Doroteja kad se udala za krbavskoga kneza Karla Kurjakovića. Iz tog braka rođen je hrvatski ban Ivan Karlović (1485–1531), posljednji potomak obitelji Kurjakovića, ogranka poznatoga starohrvatskog plemićkog roda Gusića. U prizemlju jugozapadnekule nalazi se dvorska kapela sv. Jelene, a ljepotom se ističe renesansni portal. Pored povijesnih arhitektonskih elemenata posjetitelj može u prostoru Kaštela pogledati i postav Zavičajnog muzeja – Etnografsku zbirku i Galeriju suvremene likovne umjetnosti Grobnik.

Do kaštela smještena je župna crkva sv. Filipa i Jakova, koju tradicija datira u 1105. godinu. Vidljivi dijelovi potiču iz gotičkoga razdoblja, a proširena je u 16. i 17. stoljeću. U župnoj crkvi, na sjecištima svodnih rebrastih lukova nalaze se minijaturni grbovi Frankopana. U vlastitoj kući u Grobniku živio je i pop Martinac, koji je 1493. glagoljicom napisao časoslov za pavlinski samostan kod sv. Marije na Ospu, a koji se danas čuva u Zbornoj crkvi u Novom Vinodolskom. Nakon Frankopana gospodari Grobnika su Zrinski. Stjepan III. (IV.) Frankopan nije imao potomaka te je odstupio imanje svojoj sestri Katarini, udanoj Zrinski, pa nasljednici postaju njezini sinovi Nikola, Juraj i Krsto Zrinski. Imanje ostaje u posjedu Zrinskih sve do posljednjeg, Adama, koji umire 1691. godine. Već iduće 1692. godine njegova se udovica odrekla svakoga prava na imanje u korist austrijske komore, koja je iste godine od ugarske komore kupila za 50.000 forinti primorska imanja Zrinskih te Ozalj i Ribnik. Grobnikom su otada upravljali različiti komorski službenici, na čijem je čelu grobnički kapetan. Potom je Grobnik u posjedu vlastele Perlas od 1725., Batthyány od 1766. i Thurn-Taxis od 1872. godine. Gradske zidine i kule najvećim su dijelom porušeni u 18. i 19. stoljeću, kada je naselje preraslo gradski areal i kada su se počele podizati kuće oko prilaznih putova.

Do kaštela smještena je župna crkva sv. Filipa i Jakova, koju tradicija datira u 1105. godinu. Vidljivi dijelovi potiču iz gotičkoga razdoblja, a proširena je u 16. i 17. stoljeću. U župnoj crkvi, na sjecištima svodnih rebrastih lukova nalaze se minijaturni grbovi Frankopana. U vlastitoj kući u Grobniku živio je i pop Martinac, koji je 1493. glagoljicom napisao časoslov za pavlinski samostan kod sv. Marije na Ospu, a koji se danas čuva u Zbornoj crkvi u Novom Vinodolskom. Nakon Frankopana gospodari Grobnika su Zrinski. Stjepan III. (IV) Frankopan nije imao potomaka te je odstupio imanje svojoj sestri Katarini, udanoj Zrinski, pa nasljednici postaju njezini sinovi Nikola, Juraj i Krsto Zrinski. Imanje ostaje u posjedu Zrinskih sve do posljednjeg, Adama, koji umire 1691. godine. Već iduće 1692. godine njegova se udovica odrekla svakoga prava na imanje u korist austrijske komore, koja je iste godine od ugarske komore kupila za 50.000 forinti primorska imanja Zrinskih te Ozalj i Ribnik. Grobnikom su otada upravljali različiti komorski službenici, na čijem je čelu grobnički kapetan. Potom je Grobnik u posjedu vlastele Perlas od 1725., Batthyány od 1766. i Thurn-Taxis od 1872. godine. Gradske zidine i kule najvećim su dijelom porušeni u 18. i 19. stoljeću, kada je naselje preraslo gradski areal i kada su se počele podizati kuće oko prilaznih putova.