Steničnjak

Steničnjak (Sjeničak, Roknićeva gradina) srednjovjekovni je grad u blizini Karlovca, danas jedva vidljiv kao ruševina. Nalazi se na teško pristupačnom terenu, a Lopašić ga opisuje kao utvrđeni grad s tri okrugle kule i stambenim dijelom. Smatra se da je podignut u 12. stoljeću. U dokumentima se prvi put spominje 1278. kada su ga od ugarskog roda Gút-Keleda preuzeli Babonići. U njihovom je posjedu ova utvrda bila do 1327. kada ju je u kraljevo ime zaposjeo ban Mikac. Zalogom kralja Ludovika za posuđenih 10.000 dukata Steničnjak je pripao 1380. Stjepanu Frankopanu, a 1404. grad dobiva Fridrik II. Celjski kao miraz Elizabete Frankopan, jedine Stjepanove kćeri. Kad su 1456. izumrli grofovi Celjski, Steničnjak dobiva na uživanje za života Martin IV. Frankopan. Potom je utvrda u rukama Egervárija (1492–1508), Kaniških (1508–32), Nádasdyja (1532–38) i Jurja Frankopana Slunjskog, koji ju je držao sve do smrti 1543. kada je utvrda ponovno prešla u posjed Nádasdyja. Oni su 1558. dali utvrdu u zakup obitelji Auersperg, za čije uprave je Steničnjak napušten. Njegove ruševine su 1669. naslijedili Draškovići. Krajem 17. stoljeća čitavo je područje naseljeno Vlasima u okviru Vojne Krajine, a kao naselje razvija se Sjeničak, čije ime potječe od naziva srednjovjekovnoga grada. Od srednjovjekovnoga naselja koje se razvilo u podnožju grada nema sačuvanih tragova, ali su poznate lokacije župne crkve sv. Marije (lokalitet Crkvina) i franjevačkoga samostana (lokalitet Sveta Žalost).