Na sjeverozapadnom rubu Pazariškog polja, oko Donjega Pazarišta nalazilo se do dolaska Osmanlija mjesto Zažićani ili Zažićno, koje se dijelilo na Donje i Gornje. Potkraj 15. stoljeća jedan dio Zažićana posjedovali su Frankopani, Martin i Juraj, a ostatak su držale plemićke obitelji Draškovići i Gustačići. Draškovići su posjednici bili upravo u Zažićnu Donjem. Na svojem imanju oni su 1489. sazidali crkvu sv. Marije i pored nje samostan reda sv. Pavla (Kloštar), te su ih nadarili dijelovima svojih posjeda. Na ruševinama samostana podignuta je župna crkva sv. Filipa i Jakova (Horvat, 1999: 162). Brdo na kojem su izgrađeni crkva i samostan zvalo se Gradčina (Pavičić, 1962: 52). Pazarište je dobilo ime po srednjovjekovnom Tržiću, koji je dobrim putovima bio povezan i s primorjem i s unutrašnjošću. Cestom preko Velebita spojen je s Bagom, a preko Sv. Jurja sa Senjom (Mataija, 2019: 75). Po njima je išla trgovina i za osmanske vladavine, ali i seoba Bunjevaca iz Sv. Jurja, Jablanca i Baga u Tržićko polje (Pavičić, 1962: 49–53).
