U blizini Ključa, sela smještena desetak kilometara zapadno od Drniša, na desnoj strani kanjona Čikole, nalazi se utvrda Ključica (Ključ) najveća od šest srednjovjekovnih utvrda smještenih uz obale rijeka Krke i Čikole. Prvi put se spominje 1333. kao utvrda Nelipića.
Od 1344. do 1396. u njemu je stolovala sporedna grana ove obitelji, koja se često sukobljavala s građanima Šibenika i Mletačkom Republikom. Poslije smrti Ivaniša Nelipića postaje vlasništvo njegove kćeri Katarine i Ivana VI. Frankopana. Nakon iznenadne muževe smrti Katarina Nelipić ga, zajedno sa svim drugim naslijeđenim posjedima, predaje Matku Talovcu. U rukama Osmanlija nalazio se od 1546. do 1648., da bi potom bio napušten.
Utvrda je sagrađena na hrptu s triju strana strmog kamenitog brda, koje se uzdiže iznad rijeke Čikole. To je bila velika utvrda, koja se sastojala od dugačke i uske jezgre s okruglom branič-kulom i višeetažnim palasom, te prostranog ograđenog podgrađa (Zaninović i Gaurin, 2008.).
