Okić

Okić-grad je srednjovjekovna utvrda u Samoborskom gorju, zabilježena u dokumentima već potkraj 12. stoljeća. Prvi poznati vlasnik Okića je knez Jaroslav Okićki (1217), čiji sin Ivan ratuje 1242. protiv Tatara i koji za svoje zasluge dobiva Samobor. No, već je 1293. Okić u vlasništvu kneza Radoslava Babonića. Babonići gube Okić u prvoj polovici 14. stoljeća, kada grad prelazi u vlasništvo kralja, koji ga 1393. prodaje Tomi Bevenjudu za 10.000 forinti. Nikola IV. Krčki Frankopan kupuje Okić 1416. godine. Frankopani su u posjedu Okića do 1470. kada ga Martin Frankopan, koji umire bez nasljednika, predaje kralju Matiji Korvinu (1443–1490). Od kralja Ladislava II. Jagelovića posjed kupuje 1493. obitelj Bakač-Erdődy, koja ostaje vlasnikom Okićkoga vlastelinstva sve do 1922., kada umire posljednji član obitelji, Stjepan Erdődy. Utvrda je  napuštena potkraj 16. stoljeća, kada su se plemići Erdődy preselili u novopodignuti kaštel u obližnjem Kerestincu. Okić je smješten na vrhu visokog i strmog brda i teško je pristupačan. Njegova jezgra manja je utvrda izduženog peterokutnog tlocrta, u sklopu koje se nalazi manji palas, kapela i vodospremnica. Na nešto nižem položaju, na padini brda, nalazi se utvrđeno predgrađe kroz koje vodi prilazna staza.