Knin

Tvrdi grad Knin srednjovjekovna je i novovjekovna utvrda, koja se pod imenom Gornji grad danas nalazi u sklopu Kninske tvrđave. Prvi se put spominje 950., a za kraljeva Dmitra Zvonimira (1075–1089) i Petra Krešimira (oko 1093–1097) kraljevska je rezidencija. Potkraj 13. stoljeća njime vladaju Bribirski knezovi, potom Nelipac II. Nelipić (1322–1344) te ugarsko-hrvatski kraljevi. Za prijestolnoga rata između Žigmunda Luksemburškog i Ladislava Napuljskog (1384–1409) često je mijenjao vlasnike. Od 1401. do 1413. u rukama je Hrvoja Vukčića Hrvatinića, a potom pod kraljevskom vlašću sve do 1426. kada ga je kralj Žigmund založio, a 1431. darovao hrvatsko-dalmatinskom banu Nikoli IV. Frankopanu. U posjedu Frankopana je do 1436. kada je upravu nad Kninom u Žigmundovo ime preuzeo ban Matko Talovac. Pod banskom upravom Knin je bio sve do 1522. kada ga osvajaju Osmanlije. Nakon što su ga Mlečani 1688. oslobodili od Osmanlija, temeljito je pregrađen u baroknom obrambenom duhu te uklopljen u Kninsku tvrđavu (Regan, 2019: 187-200). Tvrdi grad Knin nalazi se na dugačkom i uskom grebenu strmih bokova, a njime dominira istočno pročelje učvršćeno s nekoliko kula i snažnom topovskom platformom u sjevernome vrhu. Njegova unutrašnjost podijeljena je na manje i veliko dvorište, u sklopu kojega se nalazi nekoliko građevina, od kojih su najveće vojarna i kompleks rezidencije kaštelana ili zapovjednika tvrđave.