Petrinja

Petrinja je grad u Pokuplju, Sisačko-moslavačkoj županiji, 13 km istočno od Siska. Položaj prve, Stare Petrinje još uvijek nije točno lociran, a sudeći prema dosadašnjim istraživanjima, nalazila se na brijegu Gradina u blizini Jabukovca (Kraljevčani), desetak kilometara južnije od današnje Petrinje (Škiljan, 2008: 24). Privilegij slobodnoga kraljevskog grada dodijelio je Petrinji 1240. herceg Koloman, što je 1242. potvrdio i kralj Bela IV. Arpadović. Od druge polovice 14. stoljeća Petrinja gubi taj status i dolazi pod vlast slavonskih velikaša Gisingovaca (do 1278.), Babonića (kasnije Blagajski) i obitelji Sudar. Šimun Sudar Petrinju je 1447. založio za 400 forinti Doroteji, udovici Ivana Blagajskog, koja se sljedeće godine udala za Martina Frankopana te je tako Petrinja idućih trideset godina u frankopanskome posjedu. Kako Martin i Doroteja nisu imali djece, 1479. darovali su Petrinju Zagrebačkomu kaptolu, čiji su biskupi započeli gradnju utvrde. U tom se stoljeću grad razvio u trgovište, ali je zbog stalne osmanlijske ugroze Hrvatski sabor naložio njegovo razaranje 1543. (Puzsta Petrina). Grad je razrušen 1563. te je na njegovu mjestu podignuta manja stražarnica. Današnju Petrinju s tom Starom Petrinjom vezuje samo ime. Nova Petrinja nastaje na mjestu drvene utvrde, Yeni Hisar ili Yeni Kala (Novi grad), koju je 1592. na ušću Petrinjčice u Kupu podigao Hasan‑paša Predojević (Lipovac, 1993: 253), ali ju je izgubio već 1595. godine. Na njezinom je mjestu 1603. započela gradnja nove bastionske tvrđave peterokutnog oblika prema projektu Cesara Porte. Međutim, još prije modernizacije osmanske utvrde, 1597. na suprotnoj obali Kupe podignuta je nova, također peterokutna, tvrđava (Husarwar) za smještaj konjice (husara), čiji je ulaz na južnoj strani. Tvrđave su bile spojene mostom (Lipovac, 1993: 254). Već početkom 17. stoljeća podižu se prvi civilni objekti i kršćanska crkva unutar zidina tvrđave, da bi se potom gradnja proširila i izvan zidina tvrđave, s njezine južne i istočne strane. To su u početku samo brvnare za smještaj vojnika, koje se poslije počinju koristiti i za smještaj njihovih obitelji, da bi se nakon potpisivanja mira u Srijemskim Karlovcima (1699) stvorili preduvjeti za razvoj civilnoga naselja. Petrinja je pripojena Banskoj krajini (1753) te je proglašena najprije slobodnom vojnom općinom, Militair Comunitat Petrinia (1765), a potom i slobodnim kraljevskim gradom (1871), da bi konačno 1881. bila pripojena civilnoj Hrvatskoj.

Lokacija

Galerija

Istražite u blizini

Gora

Selo Gora nalazi se osam kilometara jugozapadno od Petrinje na prometnici koja vodi prema Glini. U srednjem je vijeku bila središte župe,

Pročitaj više »

Komogovina

Komogovina je selo uz prometnicu koja povezuje Kostajnicu i Petrinju, u općini Donji Kukuruzari. Nalazi se 14 km sjeverozapadno od Hrvatske Kostajnice.

Pročitaj više »
Skip to content