Samobor

Samobor je gradić 23 kilometra zapadno od Zagreba. Iznad Samobora, na brdu Tepec nalazi se stari grad, koji su tijekom 1260-ih sagradile pristaše češkog kralja Otokara II. Přemysla. Od 1274. u posjedu je Ivana Okićkog, a potom Babonića (1272–1323), ugarsko-hrvatskih kraljeva, grofova Celjskih (1397–1456), Baumkirschnera (1456–?), Tarnoka od Mačkoša (?–1488), Frankopana (1488–92), Henninga (1492–95) i Elizabete Pethő de Gerse (1492–96), koja ga je prodala barunu Jurju Thurnu, suprugu Helene Frankopan, za 4.000 forinti kako bi oslobodila svoga muža, Nikolu VI. Tržačkog iz osmanskog ropstva, u koje je pao 1493. u bitci na Krbavskom polju. Od 1513. Samobor je ponovno u posjedu Nikole VI. Tržačkog i supruge Elizabete, a od 1519. Helene Frankopan, koja je opručno ostavila Samobor 1525. kćeri Ani i njezinom suprugu Ivanu III. Ungnadu. On je 1524. polovicu utvrde prodao Leonardu Gruberu, čija se udovica 1536. preudala za Nikolu VIII. Tržačkog. Ubrzo u suvlasništvo Samobora ulazi obitelj Tahi, a 1567. i obitelj Gregorijanec. Kasnije je Sambor u rukama Erdődyja (1587–1689), Auersperga (1689–1764) i ponovno Erdődyja, za čije uprave i propada. Tijekom 19. stoljeću vlasnici Samobora su obitelji Kulmer, Kiepach, Allnoch i Monteccuoli, a 1902. njegove je ruševine otkupila samoborska općina i otada su dvorac i njegova okolica omiljeno izletište.

Samoborski Stari grad jedna je od najvećih srednjovjekovnih i novovjekovnih utvrda u Hrvatskoj, a sastoji se od jezgre, utvrđene visokom branič-kulom i tri polukule kružnog tlocrta te utvrđenog predgrađa s ugaonim bastionom i ulaznom polukružnom kulom.