Dubovac

Stari grad Dubovac smješten je na brijegu iznad Karlovca. To je renesansni kaštel, sagrađen na mjestu srednjovjekovnog grada od kojeg su se u dvorištu očuvali tek ostaci temelja okrugle branič-kule. Dobio je ime po dubu, što je narodni naziv za hrast lužnjak, koji raste u okolici. U prvo vrijeme vjerojatno je središte dubovačkoga plemena, a kao utvrda prvi se put spominje tek 1426. godine. Prvi zabilježeni vlasnici su obitelj Sudar, koja je Dubovac založila Antunu Blagajskom, čiji brat Ivan zalog prenosi 1442. Stjepanu Frankopanu. Frankopani su od 1449. neograničeni vlasnici Dubovca, što je je potvrdio 1481. kralj Matija Korvin. Od Stjepana III. (IV.) Frankopana Dubovac je 1562. prešao njegovoj sestri Katarini Zrinski. Jedno vrijeme vlasnik Dubovca je Gašpar Šubić Peranski, a od 1582. ponovno obitelj Zrinski (Kasunić, 2014: 31). Tijekom 16. stoljeća izložen je čestim osmanskim napadima. Nakon što je izgrađena karlovačka utvrda, 1582. kralj je otkupio Dubovac od Jurja Zrinskog za 14.000 forinti, pa otada njime upravljaju karlovački generali. U 19. stoljeću u gradu je bila smještena barutana, sve dok grof Laval Nugent, koji je kupio grad, nije izgradio novu barutanu. Statutom iz 1883. povezuje se naselje Dubovac s gradom Karlovcem, koji je i otkupio dvorac 1896. godine. Temeljni je oblik grada nepravilni četverokut s tri okrugle i jednom četverokutnom branič‑kulom s ulaznim vratima visoko postavljenima iznad tla. Do vrata su vodile drvene ljestve koje su se pri opasnosti mogle maknuti. Lavalov sin Artur skinuo je krov i dao sazidati krunište, koje je uklonjeno posljednjim konzervatorskim zahvatima kojima je Dubovcu vraćeno prvotno stanje.