Krk

Krk je bio gradsko naselje još u antici, a od 4. stoljeća sjedište je biskupa. Nakon propasti Zapadnoga Rimskog Carstva Krk postaje dio bizantske teme i mijenja ime u Vekla (Stari grad). Odatle potječe i talijansko ime grada i otoka – Veglia. Hrvatski naziv izveden je iz rimskoga imena Curicum. Mlečani prvi put zauzimaju grad 1001. godine, ali je u doba jakih narodnih kraljeva Petra Krešimira IV., Dmitra Zvonimira i Stjepana II. pod vlašću hrvatske države. Mlečani ga ponovno zauzimaju 1118. godine te za upravitelje otoka imenuju svoje vazale, knezove Krčke. Međutim, knezovi Krčki ojačali su i od 1358. do 1480. samostalno upravljaju Krkom. U doba Ivana VII. Krk ponovno dolazi pod izravnu mletačku upravu te njime od 1480. do 1797. upravljaju mletački providuri. Krčki kaštel gradila je plemićka obitelj knezova Krčkih/Frankopana postupno od 12. do 15. stoljeća radi obrane grada, a potom su utvrđivanje grada nastavili Mlečani. Kvadratna kula najstariji je dio kaštela. Prema natpisu na luneti iznad vrata vidi se da su je gradili knezovi Krčki Bartol i Vid (1191). Pretpostavlja se da je u početku služila kao zvonik katedrale, a poslije je u njoj bila i sudnica. Druga kula naziva se “okrugla” ili “venecijanska” jer je obnavljana u doba mletačke vlasti, a treća “austrijska” koja je, uklapanjem u kaštel, preuzela ulogu stražarnice, promatračnice i stambenoga dijela za vojskovođe. Četvrte kule nema. Na njezinu je mjestu “mašikul”, natkriveno i ograđeno stražarsko mjesto. Zidine kaštela ograđuju unutarnje nenatkriveno dvorište koje je, u potrebi, služilo kao sklonište građanima. Romanička crkva sv. Kvirina danas je dio cjeline katedralnoga kompleksa. Prvi se put spominje 1335., ali se pretpostavlja da je izgrađena u 12. stoljeću. To je dvoetažna crkva s apsidom na južnoj strani. Donja crkva ima titular sv. Margarite, mučenice iz Antiohije, a gornja je posvećena sv. Kvirinu, zaštitniku grada Krka. Spajanjem, gornja crkva postala je dijelom katedrale te je služila kao izdvojeni dio s kojega su žene ili povlašteni slojevi (biskup, knezovi) prisustvovali misi. Postavljanjem orgulja u katedrali gornja je crkva izgubila tu funkciju, a danas je u njoj sakralna zbirka. Najvažniji eksponat zbirke zasigurno je srebrna oltarna pala majstora Pavla Kolera, koju je 1477. darovao Ivan VII. Frankopan. Današnja trobrodna romanička katedrala s početka 12. stoljeća nekoliko je puta bila pregrađivana i dograđivana. Uz lijevi je brod u 15. stoljeću prigrađena frankopanska kapela. Krajem istog stoljeća započeta je gradnja zvonika na sjevernom pročelju Sv. Kvirina, ali kako je zvonik stradao od udara groma, temeljito je restauriran u 18. stoljeću prema nacrtima mletačkog arhitekta Petra Checchija. U frankopansko je doba podignuta i ranoromanička bazilika Gospe od Zdravlja (prvobitno opatija sv. Mihovila) sa zvonikom na pročelju te jednobrodna franjevačka crkva iz 13. stoljeća. Od ostalih građevina ističu se kuća Kotter s romaničkim prozorima i konzolama u obliku lavljih glava te Kanonička kuća s glagoljskim natpisom iz 11. stoljeća.