Cetingrad je naselje 13 kilometara sjeveroistočno od Slunja, koje to ime, po ostacima staroga grada Cetina, nosi od 1908. zahvaljujući inicijativi župnika Matije Polića. U razdoblju osmanske vladavine naselje se zvalo Kekić Selo, a po oslobođenju dobilo je ime Vališ Selo po austrijskom generalu Wallischu.
Cetin prvo pripada klokočkom plemićkom rodu. U drugoj polovici 14. stoljeća u kraljevskoj je vlasti te ga 1387. kralj Žigmund daruje Krčkom knezu Ivanu V. jer je pomogao osloboditi njegovu suprugu, kraljicu Mariju iz zatočeništva u Novigradu. Žigmund je potvrdio vlasništvo i Ivanovom sinu Nikoli, koji ga je založio Zrinskima, a potom Bevenjudima Okićkim. Frankopani su 1438. otkupili Cetin, a kod diobe pripao je Jurju, koji otada dobiva pridjevak Cetinski. Smrću posljednjega Cetinskog Frankopana Ivana Franje Cetin je 1542. pripao slunjskoj lozi. Međutim i Slunjska loza veoma brzo nestaje, smrću Franje I. Slunjskog 1572. slavnoga junaka i bana koji je zbog stalnih borbi s Osmanlijama prozvan mač i štit ostataka Ilirije. Kako nije imao nasljednike, njegova su imanja pripala državnoj riznici, car i kralj Rudolf II. Habsburški preuzima Cetin 1578., da bi grad 1584. bio napušten iako se oko njega vode stalne borbe osmanskih i carskih vojnih snaga. Osmanlije su ga konačno zauzele 1670. i držali do 1791. godine.
U crkvi sv. Marije franjevačkoga samostana u Cetinu 1. siječnja 1527. izabran je za kralja čitave Kraljevine Hrvatske Ferdinand I. Habsburški. Na Saboru su se okupili hrvatski plemići Ivan Karlović, knez krbavski, Nikola Zrinski (otac Nikole Sigetskoga), Stjepan Blagajski, domaćin u Cetinu Juraj II. Slunjski, Vuk I. i Krsto II. Tržački i drugi. Istodobno su, Bernardin Frankopan i njegov sin Krsto I. Ozaljski podržali izbor Ivana Zapolje za kralja.
Ostaci staroga naselja s romaničkom utvrdom i župnom crkvom posvećenom sv. Emeriku nalaze se na lokalitetu “Mala Crkvina”. U vrijeme Frankopana, od 14. stoljeća, počinje gradnja nove utvrde i njezina podgrađa, s novom crkvom posvećenom Svim Svetima. Nakon što su Osmanlije trajno zaposjele Cetingrad 1670., pregradile su ga u veliku utvrdu nepravilnog poligonalnog oblika, koja se sastoji od jezgre u središtu kompleksa, te velikog dvorišta kojem glavno obilježje daju dijelom dvostruki bedemi utvrđeni osmanskim kulama, tzv. tabijama (Babića tabija, Senkovića i Begova tabija, kula Nebojša). Najbolje je bio utvrđen unutarnji, središnji dio grada, gdje je bila podignuta visoka turska kula zvana Icziszar, što u prijevodu znači “duboki biser”. Tako utvrđeni Cetin Osmanlije su smatrale neosvojivom utvrdom, a ona je doista i izdržala sve napade krajiške vojske, sve do posljednjega velikog rata 1791. godine, kada je Cetin oslobođen. Nakon oslobođenja Cetin je granična utvrda i vojarna krajiške vojske na granici prema osmanskoj Bosni. Obnovljene su u ratu oštećene utvrde i sagrađeni mnogi novi objekti potrebni graničnoj vojnoj posadi. Krajiška vojna vlast držala je Cetin sve do polovice 19. stoljeća, a tada, jer joj strateški više nije bio važan kao nekada, ali i zbog troškova njegova održavanja, donosi odluku o njegovu napuštanju i rušenju. Usprkos protivljenju Hrvatskoga sabora i mnogih hrvatskih povijesnih i kulturnih društava krajiška vojska napustila je Cetin, a zatim ga 1865. godine zapalila te porušila sve krajiške objekte i veći dio njegovih starih utvrda.
Lokacija
Galerija
Istražite u blizini

Skrad na Korani
Skrad na Korani nalazi se u Karlovačkoj županiji na obroncima Skradske gore. Prvi gospodari Skrada su Frankopani, a vjenčanjem Elizabete, kćeri Stjepana

Drežnik
Mjesto Drežnik nalazi se sjeveroistočno od Plitvica, nad kanjonom Korane i nekad je bilo središte istoimene župe. Kralj Bela III. darovao ga

Klokoč
Klokoč je bio središte klokočkog plemena. Utvrda se nalazi nad utokom potoka Ribnice u Glinu, kod Vojnića. Klokočem gospodare od 1387. Frankopani

Slunj
Krčki knezovi u posjedu su Slunja od 1193. godine. Kralj Karlo I. Anžuvinac potvrdio je 1323. Fridriku III. darovnicom drežničku župu s

Krstinja
Krstinja je utvrda koja se nalazi u istoimenom mjestu u općini Vojnić, na južnoj strani Petrove gore. Već 1334. spominje se župa