Gora

Selo Gora nalazi se osam kilometara jugozapadno od Petrinje na prometnici koja vodi prema Glini. U srednjem je vijeku bila središte župe, a poslije županije koja se prostirala između Kupe, Save, Korane i Une te se podudara s područjem današnje Banovine. Utvrđeni grad (castrum) prvi se put spominje 1242. u ispravi kralja Bele IV., a bio je podignut na obroncima Pribilović brda, jedan kilometar sjeverno od sela Gora. I danas se razabiru ostaci objekta s dvije zidane polukule i okruglom branič-kulom (Škiljan, 2008: 20). Ispod grada nalazilo se podgrađe, naselje slobodnih građana. U Gori je najvrjedniji spomenik župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije. Nju je Bela III. darovnicom iz 1196. dao na korištenje templarima, koji na mjestu romaničke podižu novu, gotičku crkvu. Nakon ukinuća reda crkvu 1314. preuzimaju ivanovci i drže je do 1514., kada prior Vranski Petar Berislavić uz kraljevsku dozvolu zalaže utvrđeni grad Mihajlu Slunjskom Frankopanu za 2.000 forinti (Vidović, 2016: 5, 7). Goru osvaja i ruši Hasan-paša Predojević (1591–1596). Nakon povlačenja Osmanlija Gora ostaje u sklopu Krajine, a teško oštećena crkva sv. Marije obnovljena je i barokizirana (1726–1736). U Domovinskom ratu crkva je srušena, ali kako su se među ruševinama ukazali vrijedni ranogotički elementi, izvršena je potpuna rekonstrukcija templarske crkve od 1997. do 2015. Crkva je ponovno stradala u potresu 29. 12. 2020.