Kostelgrad

Kostelgrad je utvrda na Kuna-gori, smještena na vrhu brijega (427 m) iznad okuke rijeke Kosteljine, sjeverno od mjesta Pregrade. Iako se stari grad Kostel spominje od 1330., pretpostavlja se da ga je još polovicom 13. stoljeća sagradio zagorski župan Farkaš. Potom je bio u rukama češkog kralja Otakara II. (približno 1267–1271), Gisingovaca (do 1339.), ugarskih kraljeva (1339–1399), Celjskih (1339–1456), Andrije Baumkirchera (1456–?), Vitovaca (?–1488), Ivaniša Korvina te njegove udovice Beatrice Frankopan (1504–1509). Njezin drugi muž, Juraj Brandenburški, prodao je 1523. Kostelgrad i krapinske posjede Petru II. Kegleviću za 13.000 forinti (Regan, 2017: 169–173). U posjedu Keglevića je do sredine 18. stoljeća kada su ga napustili, a sjedište vlastelinstva prebacili u obližnje kurije Dubrava i Gorica kraj Pregrade. Danas se utvrda arheološki istražuje i obnavlja. Najstariji dio Kostela unutrašnja je utvrda ili jezgra nepravilnog peterokutnog tlocrta, unutar koje se nalazi višeetažna dvorkrilna palača i malo dvorište. Na jezgru se sa zapadne i istočne strane oslanjaju bedemi vanjske utvrde. Taj pojas bedema sa zapadne strane je utvrđen dvjema manjim okruglim polukulama, s južne strane četverokutnom ulaznom kulom trapezastog tlocrta i zaobljenih uglova, a s južne strane velikom baterijskom kulom polukružnog tlocrta, koja je ujedno i najbolje sačuvana građevina čitavog kompleksa.