Senj

Grad i luka Senj smjestio se na obali Velebitskoga kanala, podno najnižega velebitskog prijevoja Vratnika (694 m), uz Jadransku magistralu, 69 kilometara jugoistočno od Rijeke. Zbog iznimno povoljnog zemljopisnog položaja tragove naseljenosti pratimo od prapovijesti, a u antici postaje središte šire teritorijalne zajednice i jedna od najznačajnijih luka na istočnojadranskoj obali (Nekić, 1997: 32).

Prvi spomen srednjovjekovnoga Senja zabilježen je na karti svijeta (Tabula Rutgeriana) iz 1154. koju je arapski geograf i kartograf El Idrisi izradio za normanskog kralja Rutgera II. u Palermu (Marković, 2002: 34). Potkraj 12. stoljeća kralj Bela II. darovao je Senj templarima, koji su ga držali do 1269., a zatim su u zamjenu dobili Dubičku županiju i grad Dubovac. Senj ima svoju gradsku upravu, svoje knezove (comites), načelnike i podnačelnike (potestates et vicepotestates), suce (iudices) i vijećnike (consiliarii). Od 1254. knez Krčki Fridrik obnaša funkciju načelnika, a od 1271. Senjani biraju krčkoga kneza Vida IV. i njegove potomke za nasljedne potestate svoje općine. Već se knez Dujam II. počinje nazivati knezom senjskim (1302). Za vrijeme njihove uprave u Senju je sagrađen kaštel, koji je obnovljen nakon što su ga spalili Mlečani (1380). Grad Senj dobio je 1388. statut. Nakon podjele frankopanskih posjeda između Nikolinih nasljednika Senj ostaje zajedničko dobro. Frankopani su tijekom 15. stoljeća podigli u Senju obrambene kule i zidine. Gradski zidovi sačuvani su na sjevernoj i istočnoj strani naselja, a od brojnih kula i utvrda u sklopu zidova sačuvane su: cilindrična Leonova kula, Lipica i Šabac. Uslijed opasnosti od osmanskih  provala, na zapovijed kralja Matije Korvina, vojska pod vodstvom Blaža Podmanickog 1469. oduzima grad Frankopanima. Senj, kao slobodni kraljevski grad postaje središtem novoosnovane Senjske kapetanije. Padom Klisa u osmanske ruke 1537., u Senj dolaze uskoci. Radi što uspješnije obrane od osmanskih napada 1558. Lenković je zapovjedio da se poruše sve zgrade uokolo gradskih zidova, a na pustom brdu iznad Senja sazidao je utvrdu Nehaj.

Grad ima oblik peterokuta ojačanog brojnim kulama; na današnjem trgu Cilnica – Velika placa, uz bedeme, smjestio se frankopanski kaštel koji se prvi put spominje u dokumentima u prvoj polovici 14. stoljeća. Sredinom 15. stoljeća u njemu su smješteni uprava i vojno zapovjedništvo Senjske kapetanije, potom uskočke i austrijske vojne posade. U 19. stoljeću ustupljen je na korištenje crkvi. Prve godine biskupovanja Antuna Maurovića (1896) u nekadašnji frankopanski kaštel, obnovljen prema nacrtima zagrebačkog arhitekta Kune Waidmanna, preselio je konvikt Ožegovićianum, koji je utemeljio biskup Mirko Ožegović (1857).