Ozalj

Ozalj je srednjovjekovni utvrđeni grad na stijeni iznad Kupe, 17 kilometara sjeverozapadno od Karlovca. Podignut je na mjestu prapovijesne gradine i rimske utvrde. Grad se prvi put spominje 1244. kao kraljevski grad Bele IV., potom je u vlasništvu Babonića dok im ga nije 1327. oduzeo kralj Karlo I. Anžuvinac. Kralj Žigmund založio je 1397. Ozalj Nikoli IV. Frankopanu te ga konačno i prodaje za 42.000 forinti. Od 1449., kada Frankopani međusobno dijele djedovinu, Ozalj je vlasništvo Nikole V. Frankopana koji je i rodonačelnik loze Ozaljske. Od 1550. Ozalj je u vlasništvu Zrinskih. Smrću posljednjega Zrinskog, Adama, 1691. godine Austrijska dvorska komora je prodala grad. Vlasnici su od 1725. obitelj Perlas, od 1766. Batthyány i konačno od 1872. Thurn i Taxis. Godine 1928. knez Albert Thurn i Taxis, ujedno i posljednji vlasnik ozaljskoga posjeda, daruje Ozalj s okolnim zemljištem Družbi “Braća Hrvatskog Zmaja”, udruzi za čuvanje starina i promicanje kulta Zrinskih i Frankopana. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata ozaljski posjed prelazi u vlasništvo ozaljske općine. U dvorcu je smješten Zavičajni muzej, osnovan 1971. Od staroga grada nije se puno sačuvalo te je mnogobrojnim pregradnjama pretvoren u dvorac s prostranim odajama. Samo je branič-kula sačuvala romaničke, a gradska kapela sv. Antuna gotičke elemente. Na litici je, uz Kupu, Nikola Zrinski izgradio 1556. renesansni palas, tzv. Žitnicu, o čemu svjedoči i uklesani natpis s godinom iznad vrata prvoga kata. U vrijeme Zrinskih izgrađen je 1599. vanjski zid s okruglim polukulama i ulaznom kulom. U predvorju kule nalazila se ploča od crvenog mramora s grbom Frankopana (danas u muzeju), a u samom gradu, na stijeni sačuvala se slika koja prikazuje grad. U grad se ulazi preko mosta koji je do 1821. bio pomičan, a ispod kojega je stup sa strijelnicama za obranu gradskoga opkopa.