Ledenice

Ledenice su mjesto sjeveroistočno od Novog Vinodolskog, smješteno na staroj cesti koja spaja Trsat i Senj. Iznad sadašnjega sela, koje zovu i Polje, na brdu, smjestio se stari grad Ledenice (Gradina). Preostale razvaline ostaci su srednjovjekovnoga posjeda Frankopana, jednog od devet vinodolskih gradova. Prvi se put spominje 1288., kada njegovi predstavnici sudjeluju kod donošenja Vinodolskog zakona. Diobom frankopanskih imanja 1449. Ledenice su pripale knezu Dujmu IV., osnivaču slunjske loze Frankopana. Ledenicama je pripadala uvala Žrnovnica na moru, gdje su u 15. stoljeću Frankopani imali svoje mlinove. Tijekom 16. stoljeća Ledenice su izložene čestim osmanskim napadima, te zbog svojega važnog strateškog položaja dolaze nakon izumiranja slunjske loze Frankopana (1572) pod vlast senjskih kapetana i dio su obrambene linije Vojne krajine. Oslobađanjem Like i prestankom osmanske opasnosti ledenička je utvrda napuštena. Okolna sela tijekom 17. stoljeća naselili su pridošlice iz Like, stanovništvo koje je bježalo pred Osmanlijama. Stari grad Ledenice bio je opasan zidinama s polucilindričnim ugaonim kulama. Na najvišoj točki u zidine je uklopljen frankopanski kaštel, zatvoren zidom prema naselju. Usred kaštela je romaničko-gotička crkva sv. Stjepana Prvomučenika, čiji je zvonik služio kao obrambena kula gradskih vrata. Na crkvu se oslanja gradska loža. Inventaru crkve sv. Stjepana pripadalo je zvono dubrovačkog ljevača Benedikta iz 1471. godine, koje se nalazi u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu te srebrni relikvijar sv. Uršule (14. st.) i pokaznica (15. st.), koji su pohranjeni u sakralnoj zbirci u crkvi sv. Trojice u Novom Vinodolskom. Na groblju se nalaze ostaci srednjovjekovne crkve sv. Jurja. U selu, ispod srednjovjekovnih Ledenica, nalazi se crkva Blažene Djevice Marije Karmelske podignuta 1827. godine.