Rijeka

U srednjem vijeku na zapadnoj strani Rječine, na mjestu rimske Tarsatice, razvilo se naselje, koje je u izvorima zabilježeno kao Flumen Sancti Viti, St. Veith am Pflaum, Rika Sv. Vida. U 14. i 15. stoljeću Rijeka je bila u posjedu grofova Devinskih, jedno kratko vrijeme knezova Frankopana (oko 1336–1365) te grofova Walsee. Pod Frankopane Rijeka je došla kad su Devinci založili grad krčkom knezu Bartolu VIII., s kojim su bili u jako dobrim, pa i rodbinskim odnosima. Bartolovi sinovi, Ivan i Stjepan, 1. travnja 1365. borave u Rijeci (in terra Fluminis) i tom prigodom vraćaju Hugonu Devinskom i njegovim potomcima zemlju i grad Rijeku. Neka prestanu, kaže se u povelji, sve razmirice, mržnja i zlovolja, koje su obstojale između obiju porodica, i neka se nikad više ne obnove (Klaić, 1901: 168). Smrću posljednjeg Devinca Rijeka dolazi u posjed grofova Walsee, a od 1466. nasljedni je posjed obitelji Habsburg. U to je vrijeme Rijeka srednjovjekovni grad utvrđen zidinama nepravilna četverokutnog tlocrta s glavnim ulazom prema moru i lukom na ušću Rječine. Unutar zidina nalazio se Kaštel, sjedište namjesnika feudalnoga gospodara. Kaštel je srušen 1904. godine, a na njegovu mjestu podignuta je Sudbena palača. Početkom 14. stoljeća Devinci osnivaju Augustinski samostan i podižu crkvu sv. Jeronima. Ispred barokizirane župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije (Assunta, Duomo, Vela crikva) nalazi se odvojeni zvonik (Kosi toranj) datiran u 1377. godinu natpisom nad vratima. Srednjovjekovna je i crkvica sv. Fabijana i Sebastijana. Gradski toranj iz 15. stoljeća dobio je današnji izgled početkom 18. stoljeća. Isusovačka crkva sv. Vida, uz koju je postojao kolegij i sjemenište, izgrađena je u 17. stoljeću nadomak stare crkve istog titulara. Rijetki su predmeti u Rijeci koje možemo izravno povezati s Frankopanima. Uz dokumente izložene u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja i stalnu izložbu Glagoljica u Sveučilišnoj knjižnici, to je još pektoralni križ krbavskih biskupa – Milonjin križ, koji se čuva u Riječkoj nadbiskupiji, a inače iz crkve sv. Petra i Pavla u Bribiru. U katedralnoj Riznici sv. Vida pohranjen je Album Bratovštine Muke i Smrti Isusa Krista iz 1656. godine u kojem su oslikani grbovi plemićkih obitelji, članova Bratovštine, među kojima se na stranici 91. nalazi i zajednički grb Zrinskih i Frankopana. Najznačajniji dio “riječke” frankopanske baštine posjetitelj može vidjeti na Trsatu. Kaštel, župna crkva i Franjevački samostan svjedoci su stoljećima frankopanske vlasti, ali kako je tada, a često i nakon toga, Trsat bio zasebna politička i upravna cjelina, i ovom prigodom njegovoj povijesti posvećujemo izdvojene retke.