Gorski kotar

Gorski kotar je planinski kraj u zaleđu Riječkoga zaljeva, koji je na sjeveru odvojen od Slovenije rijekama Kupom i Čabrankom, na istoku se postupno spušta u niže krške ravnjake, a na jugoistoku je povezan s Ogulinsko-plaščanskom udolinom i Likom. Zbog negostoljubiva krajolika u prošlosti je bio gotovo nenaseljeno i prometno slabo povezano područje koje je odvajalo unutrašnjost Hrvatske od kvarnerskoga primorja. U antici su prometni pravci formirani sjeverno i južno od Gorskoga kotara. U razdoblju Velike seobe naroda, kako bi se zaštitilo od invazija s istoka, Rimsko Carstvo gradi alpski obrambeni sustav (Claustra Alpium Iuliarum), koji se pružao od Tarsatike na moru (Rijeka), preko Grobničkog polja do Prezida u Gorskom kotaru i dalje prema Julijskim Alpama u Sloveniji.

Frankopani su prvi feudalni gospodari Gorskoga kotara, a dobili su ga u sklopu starohrvatskih župa Modruša i Vinodola. Iz isprava se doznaje da su primorska naselja Vinodola imala u Gorskom kotaru svoja općinska područja koja su zajednički koristila za ljetnu ispašu i opskrbu drvnom građom. U organizaciji crkvene vlasti Gorski kotar pripadao je Krbavskoj biskupiji od njezina osnutka 1185. godine, a potom Modruškoj. Od 14. stoljeća dolazi do znatnijeg razvoja pojedinih mjesta u Gorskom kotaru jer su Frankopani uspostavili trgovačke veze svojih imanja u primorju s onima u zaleđu te sa susjednim krajevima. Na putu trase koja je spajala obalu s Modrušem i Zagrebom razvile su se putne postaje, odmorišta, a potom i naselja koja su se sastojala od desetak kuća s pedeset ili nešto više stanovnika. U Modruškom urbaru iz 1486. spominju se goranska sela Vrbovsko, Bosiljevo, Lukovdol i Gomirje u sklopu modruškog imanja kneza Bernardina Frankopana. Uz dozvolu kralja Žigmunda (1392) Ivan Frankopan započinje s iskorištavanjem rudnog bogatstva Gorskoga kotara (olovna, bakrena i željezna rudača, zlato i srebro). Međutim, na krajnjem sjeverozapadnom dijelu Gorskoga kotara situacija je posve drugačija. Iako neki izvori tzv. Kupsko-čabarsko područje s mjestima Prezid, Čabar i Gerovo smještaju u Kraljevinu Hrvatsku, a za druge je to područje “ničije zemlje” (terra nullius), stvarno su se ondje nalazili posjedi kranjske vlastele: turjaških grofova Auersperg, Ortenburžana od 1247., grofova Celjskih između 1418. i 1456. te Habsburgovaca. Većinsko stanovništvo sve do 16. stoljeća su Slovenci i Nijemci, a u crkvenom pogledu to je područje Akvilejske patrijaršije. Fridrich III. Habsburški posjed daje u najam Jurju Thurnu, koji je oženjen Jelenom (Helenom) Frankopan, a od njega čabarski kraj početkom 16. stoljeća u doživotni zakup uzima Krsto Frankopan (Troha, 2017: 5). Nakon Frankopana vlasnici posjeda postaju Zrinski u čije vrijeme Gorski kotar zahvaljujući rudnom i drvnom bogatstvu doživljava gospodarski procvat, a kao središta njihova vlastelinstva razvijaju se Brod na Kupi, Gerovo i Čabar. Od kraja 15. stoljeća i Gorski kotar je ugrožen stalnim prodorima i pljačkama osmanske vojske, uslijed kojih se dio domicilnog stanovništva odselio u sigurnije krajeve, a u Gorski kotar su se doselili izbjeglice sa zaposjednutih područja Dalmacije, Like i Bosne. Smaknućem Frankopana i Zrinskog njihova imanja su opljačkana i započelo je nazadovanje Gorskoga kotara. Tek gradnjom prometnica (Karoline, Lujzijane, željeznice) Gorski kotar dobiva ulogu najvažnijega prometnog pravca koji povezuje unutrašnjost s riječkom lukom.

Rijeka i Vinodol

Ledenice

Ledenice su mjesto sjeveroistočno od Novog Vinodolskog, smješteno na staroj cesti koja spaja Trsat i Senj. Iznad sadašnjega sela, koje zovu i Polje, na brdu,

Doznaj više »
Rijeka i Vinodol

Novi Vinodolski

Srednjovjekovni zapisi potvrđuju da je Novi Vinodolski bio političko i kulturno središte nekadašnje Vinodolske knežije. Utvrđeno gradsko naselje razvilo se oko frankopanskoga kaštela, izgrađenog sredinom

Doznaj više »
Rijeka i Vinodol

Crikvenica

Utemeljiteljem današnje Crikvenice smatra se knez Nikola IV. Frankopan, koji je 14. kolovoza 1412. potpisao darovnicu u svojem gradu Modrušu kojom je dozvolio gradnju samostana

Doznaj više »
Rijeka i Vinodol

Bribir

Bribir kao jedan od devet vinodolskih gradova dijeli sudbinu svih frankopanskih posjeda. Zbog ženidbenih ugovora i nesloge jedno je vrijeme u posjedu grofova Celjskih i

Doznaj više »
Rijeka i Vinodol

Grižane

Grižane, mjesto u Vinodolu, u srednjem je vijeku jedan od gradova Vinodolske gospoštije. Posjed je krčkih knezova Frankopana od 1225. Prvi put spominje se 1288.

Doznaj više »
Rijeka i Vinodol

Badanj

Badanj je izgrađen još u razdoblju kasne antike na komunikaciji koja povezuje Vinodol s morem, nasuprot starom gradu Kotoru, kako bi kontrolirao i branio pristup

Doznaj više »
Rijeka i Vinodol

Drivenik

Drivenik je selo u Vinodolu. Na vrhu brijega nalazi se stariji dio sela, kojeg čine ostaci nekadašnjeg utvrđenog naselja sa crkvom i renesansnim kaštelom, podignutim

Doznaj više »
Rijeka i Vinodol

Kraljevica

Područje današnjega grada u srednjem je vijeku pripadalo Vinodolskoj župi, odnosno od 1225. Frankopanima. Naselje se znatnije razvilo tek u 15. stoljeću, kada se 1443.

Doznaj više »
Rijeka i Vinodol

Hreljin

Danas sačuvane ruševine utvrđenoga naselja s kaštelom na obroncima brijega iznad Bakarca ostaci su srednjovjekovnoga Hreljina, jednog od devet frankopanskih kaštela, potpisnika Vinodolskog zakona. U

Doznaj više »
Rijeka i Vinodol

Sršćica

Prema tradiciji, ulaz u Bakarski zaljev u srednjem se vijeku zatvarao lancima, a u uvali Sršćica nekoć se nalazila frankopanska utvrda. Te tvrdnje morat će

Doznaj više »
Rijeka i Vinodol

Bakar

U srednjem vijeku Bakar je u sklopu Vinodola, od 1225. frankopanski posjed. Kao potpisnici Vinodolskog zakona iz Bakra se navode plovan Krstiha, pop Grubina, satnik

Doznaj više »
Rijeka i Vinodol

Grobnik

Grobnik je utvrđeni grad na vrhu brijega iznad Grobničkog polja i kanjona Rječine. Zahvaljujući povoljnom položaju naseljenost Grobnika može se pratiti kroz sva povijesna razdoblja.

Doznaj više »
Skip to content