Iznad mjesta Starigrada Senjskog uzdiže se lokalitet Golubić-grad s kojeg potječu brojni arheološki nalazi. Prema predaji, na tom je brijegu u 11. stoljeću izgrađeno srednjovjekovno naselje koje prethodi današnjem Starigradu Senjskom. Na jugoistočnoj padini Golubića nalaze se ruševine romaničke crkve posvećene sv. Jeleni (Jurić i Škoro, 2017: 130). Na Idrizijevoj karti Starigrad se naziva Kastilaska (Bogović, 2018: 8). U ranom srednjem vijeku Starigrad je dio senjskoga kotara, a od 1271. u posjedu je krčko-senjskih knezova Frankopana. Prigodom diobe Frankopana 1449. godine Starigrad je dobio knez Martin, koji ga je držao još i 1455. Između 1469. i 1480. došao je Starigrad pod kraljevsku vlast, te su njime upravljali kraljevski kaštelani. Od 1469. godine utvrda je u sastavu senjske primorske kapetanije. Početkom 16. stoljeća zbog osmanske opasnosti starosjedioci su se iselili u sigurnije krajeve.
