Rijeka i Vinodol
Iako danas pod pojmom Vinodol podrazumijevamo prvenstveno područje Vinodolske doline s pripadajućom obalom, u srednjem je vijeku vinodolska župa zauzimala veći teritorij i prostirala se od Grobničkog polja do uvale Žrnovnice. Prvi se put spominje u 12. stoljeću u Ljetopisu popa Dukljanina. U 13. stoljeću Vinodol je feudalni posjed koji ugarski kralj Andrija II. daruje krčkom knezu Vidu II., a od 1251. Vinodol je nasljedni posjed knezova Krčkih, što je imalo iznimnu važnost jer su preko Vinodola bila povezana frankopanska imanja na Krku s onima u unutrašnjosti. Nakon gubitka otoka Krka i Senja, Vinodol je bio jedini frankopanski izlaz na more, te su ga uvijek isticali kao svoj izvorni posjed. U Novom Vinodolskom donesen je najraniji hrvatski pravni dokument – Vinodolski zakon (1288), a donijeli su ga predstavnici devet vinodolskih općina (Novigrad, Ledenice, Bribir, Grižane, Drivenik, Hreljin, Bakar, Trsat i Grobnik) u prisutnosti kneza Leonarda Frankopana. Od 1577. vlasnici svih vinodolskih posjeda su Zrinski. Tržačka loza Frankopana uspjela je 1580. od Zrinskih preuzeti najjužniji dio Vinodola s gradom Novim, preko čije su luke izvozili drvo, a solju opskrbljivali svoje kopneno zaleđe. U vrijeme Zrinskih, zbog razvoja trgovine i prometa s unutrašnjosti, Vinodol doživljava snažniji gospodarski razvoj. Zapljenom dobara Zrinskih i Frankopana, nakon propasti Urote 1671., Vinodol je pripao habsburškoj kruni.
Rijeka nije bila dio Vinodola niti Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva, ali se jedno kratko vrijeme, kao zalog Devinaca, nalazila u posjedu Frankopana, pa ćemo obilazak kopnenog dijela frankopanske državine započeti u upravnom, gospodarskom i kulturnom središtu Primorsko‑goranske županije.
Ledenice
Ledenice su mjesto sjeveroistočno od Novog Vinodolskog, smješteno na staroj cesti koja spaja Trsat i Senj. Iznad sadašnjega sela, koje zovu i Polje, na brdu,
Novi Vinodolski
Srednjovjekovni zapisi potvrđuju da je Novi Vinodolski bio političko i kulturno središte nekadašnje Vinodolske knežije. Utvrđeno gradsko naselje razvilo se oko frankopanskoga kaštela, izgrađenog sredinom
Crikvenica
Utemeljiteljem današnje Crikvenice smatra se knez Nikola IV. Frankopan, koji je 14. kolovoza 1412. potpisao darovnicu u svojem gradu Modrušu kojom je dozvolio gradnju samostana
Bribir
Bribir kao jedan od devet vinodolskih gradova dijeli sudbinu svih frankopanskih posjeda. Zbog ženidbenih ugovora i nesloge jedno je vrijeme u posjedu grofova Celjskih i
Grižane
Grižane, mjesto u Vinodolu, u srednjem je vijeku jedan od gradova Vinodolske gospoštije. Posjed je krčkih knezova Frankopana od 1225. Prvi put spominje se 1288.
Badanj
Badanj je izgrađen još u razdoblju kasne antike na komunikaciji koja povezuje Vinodol s morem, nasuprot starom gradu Kotoru, kako bi kontrolirao i branio pristup
Drivenik
Drivenik je selo u Vinodolu. Na vrhu brijega nalazi se stariji dio sela, kojeg čine ostaci nekadašnjeg utvrđenog naselja sa crkvom i renesansnim kaštelom, podignutim
Kraljevica
Područje današnjega grada u srednjem je vijeku pripadalo Vinodolskoj župi, odnosno od 1225. Frankopanima. Naselje se znatnije razvilo tek u 15. stoljeću, kada se 1443.
Hreljin
Danas sačuvane ruševine utvrđenoga naselja s kaštelom na obroncima brijega iznad Bakarca ostaci su srednjovjekovnoga Hreljina, jednog od devet frankopanskih kaštela, potpisnika Vinodolskog zakona. U
Sršćica
Prema tradiciji, ulaz u Bakarski zaljev u srednjem se vijeku zatvarao lancima, a u uvali Sršćica nekoć se nalazila frankopanska utvrda. Te tvrdnje morat će
Bakar
U srednjem vijeku Bakar je u sklopu Vinodola, od 1225. frankopanski posjed. Kao potpisnici Vinodolskog zakona iz Bakra se navode plovan Krstiha, pop Grubina, satnik
Grobnik
Grobnik je utvrđeni grad na vrhu brijega iznad Grobničkog polja i kanjona Rječine. Zahvaljujući povoljnom položaju naseljenost Grobnika može se pratiti kroz sva povijesna razdoblja.